Uoči koncerta Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića
Uoči koncerta Vlatka Stefanovskog i Miroslava Tadića na Ljetnoj pozornici
Monte u sklopu ovoljetne turneje po hrvatskim gradovima razgovarali smo s dvojicom vrsnih umjetnika.
Vlatka Stefanovskog, legendarnog makedonskog gitarista i jednog od najcjenjenijih muzičara s prostora bivše Jugoslavije,
nije potrebno posebno predstavljati. Miroslav Tadić, pak, surađivao je s mnogim svjetski priznatim glazbenicima
kao što su Terry Riley, Marcus Stochausen, Mario Joao, Dušan Bogdanovic, Vanja Lazarova, Marko Nauseef. Puno poznatiji
u inozemstvu nego na prostorima bivše Jugoslavije, predstavio se albumom "Kruševo" u suradnji sa Stefanovskim.
Izdavači poznatog "Guitar player magazinea" 1997. godine proglasili su Miroslava jednim od svjetski najradikalnijih
i najindividualnijih gitarista.
 |
|
-Vlatko, Vi ste još na početku karijere u svoju glazbu ugradili ritmove i melodije balkanskog podneblja i tako na neki način postali preteča onoga što se danas naziva "world music". Mnogi glazbenici danas iz pomodarstva koriste elemente etno izričaja. Što je utjecalo na Vaš odabir?
Stefanovski: Kad je čovjek mlad donosi odluke na nesvjesnoj razini. Ne mogu reći da sam bio ne znam koliko pametan kad sam se uhvatio tradicionalne muzike, nego jednostavno me želja da budem različit, nov i originalan natjerala da se toga dohvatim. Nikakva kalkulacija. U jednom trenutku smo moj bend i ja poželjeli baviti se time. Kopali smo po tradiciji, odabirali neke dobre stvari i svirali ih na svoj način.
- Kako je došlo do suradnje dvojice glazbenika sličnih kulturoloških korijena, ali različitih glazbenih
karijera?
Tadić: Suradnja dvaju muzičara koja imaju različitu muzičku povijest mnogo je logičnija nego suradnja onih
koji su se razvijali na isti način. Kad bismo svirali na isti način iste instrumente, bilo bi to pomalo
dosadno. Ono
što održava našu suradnju i donosi nam puno lijepih trenutaka jest upravo to što se u našem sviranju vide dva
različita svijeta. Iako nas u isto vrijeme uzbuđuju potpuno iste stvari, razvijali smo se na dva različita načina.
To ide i do nekih tehničkih stvari kao što je način sviranja. Što se tiče samog instrumenta, mislim da mi sve
funkcije koje postoje u muzici, dakle harmonijsku, melodijsku, funkciju basa i udaraljki, izvlačimo iz tih naših
instrumenata. To nam je zanimljivo i daje nam inspiraciju.
- Kako su nastale skladbe s albuma "Kruševo"?
Tadić: Vrlo spontano. Vlatko i ja dosta dobro poznajemo tu muziku. Vlatko naravno s izvora, a ja sam
se posredno upoznao s njom kada sam s 18 godina otišao na studij u Ameriku i ponio neke ploče. Što
sam dalje
bio od svoje
zemlje, više sam shvaćao koliko je taj folklor bogat i zanimljiv. Svaki put kad sam dolazio kući, nabavljao
sam još više tih snimaka. Vlatko je, pak, poznavao te pjevače i muzičare tako da smo na dva različita
načina slušali
istu muziku. Upoznali smo se 1995. na koncertu na koji smo obojica bili nezavisno pozvani kao gosti. Ideja
organizatora je bila da odsviramo nešto zajedno. Brzo smo se sporazumjeli i od tada se, evo, vrlo dobro
sporazumijevamo te
nam stalno raste repertoar.
- Studijski album snimljen je 1998., dok je album "Live in Belgrade" nastao tijekom njegove promocije 2000. godine. Možemo li uskoro očekivati vaš novi diskografski uradak?
 |
|
Stefanovski: Više ga dogovaramo nego što ga spremamo. Prikupljamo nove stvari. Treba proći dovoljno vremena
da nove skladbe fermentiraju da bi se dostiglo pravo rješenje. Bit će vjerojatno nekoliko gostiju na
tom albumu.
- Glazba koju zajedno stvarate jedinstven je projekt. S jedne strane puna je emotivnog naboja, a s druge ima vrlo zanimljivu ritmičko-melodijsku strukturu prožetu makedonskim folklorom. U relativno kratkom vremenu vaš je jedinstveni duo stekao gotovo kultni status među poklonicima glazbe na prostorima ex Jugoslavije. Jeste li očekivali ovakav uspjeh?
Stefanovski: Iskreno, nisam očekivao takav uspjeh. Mislio sam da će to biti projekt koji će zainteresirati
najviše nekoliko tisuća ljudi. Ispalo je da postoji ogroman apetit za ovom vrstom muzike.
- Danas ste jedan od najcjenjenijih muzičara s prostora bivše Jugoslavije. Nakon rasformiranje legendarne
grupe Leb i sol, s kojom ste snimili čak 13 albuma, nastavljate solo karijeru surađujući s brojnim glazbenicima,
pišete i glazbu za film, kazališne predstave… Miroslava također krasi suradnja s brojnim svjetski priznatim
skladateljima
i glazbenicima, a osim koncertiranjem, bavi se i pedagoškim radom. Kako uspijevate podnijeti takav naporan
ritam?
Stefanovski: Teško, ali ako pravilno rasporediš energiju i vrijeme, može se.
- Kako je bilo surađivati s Gibonnijem?
Stefanovski: Super. On je autor koji zaslužuje sav taj uspjeh. Ja sam samo gost na tom projektu, ali sam se odlično osjećao u toj ekipi. Organizacija je zaista jaka, a odnos s Gibonnijem je prijateljski, što je najvažnije.
- Miroslave, Vi predajete gitaru na renomiranom California Institute of Arts Callartsu u Los Angelesu.
Tadić: Pedagoški rad me ispunjava. Imao sam sreću da već od svoje 25 godine predajem u jednoj od najjačih
škola za koje znam i koja mi je dala veliko povjerenje i ogromnu slobodu u radu. Ne moram predavati
predmete koji me ne
zanimaju iako ih poznajem, poput povijesti klasične gitare ili repertoara iz 19. stoljeća. U
posljednjih 5-6 godina imam studente iz cijelog svijeta koji se javljaju i jedan od razloga zbog
kojih bi željeli
svirati
u
toj školi jest to što i ja tamo predajem. Kako me to ne bi ispunjavalo! Još nema ljudi koji imaju
metodiku spajanja
klasične gitare, nepravilnih ritmova, improvizacije i aranžmana gdje se klasična tehnika primjenjuje
na sasvim drugu vrstu muzike. Ja sam razvio tu metodiku i dalje je razvijam s tim što i sam učim.
Druga prednost je što su studenti zaista na vrlo visokom nivou. Vlatko je imao priliku upoznati
ih kad je lani u Americi održao seminar. To su izuzetno talentirani ljudi zbog kojih moram održavati
odličnu formu. Kao pedagog
ih pokušavam naučiti da budu bolji od mene, a kao svirač moram uvijek biti bolji od njih. To
mi stalno
daje
energiju.
 |
|
- Za posljednji koncert ovoljetne turneje po hrvatskim gradovima, koja je počela u Karlovcu, izabrali ste Rovinj. Kakvi su vam dojmovi s turneje?
Stefanovski: Prvi dio turneje je bio kontinentalan, a drugi morski, što je prirodno. Logičnije je s kontinenta
otići malo na more pa se opustiti poslije svih tih napornih koncerata, nego početi s, recimo, finijim mjestima
i završiti na kontinentu. Najviše pamtim ovogodišnji koncert u Opatiji. Tamo smo već svirali zajedno prije
dvije godine i bio je to isto izuzetan koncert.
- Kako se osjećate u Istri?
Stefanovski: Obožavam Istru. Imam nekoliko knjiga o Istri i osjećam paralelu s Makedonijom. Različita
je od ostatka Hrvatske i po krajoliku. Pejsaži su božanstveni. Imao sam priliku šetati malo po gradićima,
Grožnjanu,
Prematuri...
Tadić: Mnoge sam godine proveo u Grožnjanu na seminarima glazbene omladine. U vrijeme kad sam počinjao svirati gitaru, s 14-15 godina, jedini mi je izvor prave informacije bio Grožnjan. Tu su se održavali i još se održavaju izuzetno kvalitetni seminari. Mi bismo doslovno cijele godine živjeli od te informacije koju smo dobili u tih 10-15 dana seminara. Pored tih muzičkih temelja i uzbuđenja, cijela priroda, o čemu Vlatko govori, nešto je što je zauvijek urezano u moje sjećanje i drago mi je što sam ponovno ovdje.
- Za kraj, kad biste morali birati između ljubavi i glazbe, što biste izabrali?
Stefanovski: Mislim, ljubav, ali nisu svi talentirani za ljubav.
Razgovarao Domagoj TERZIĆ
