USKRŠNJI KONCERT STEFANA MILENKOVICHA I LIDIJE CAENAZZO U CRKVI SV. FRANJE
Očekivano besprijekoran nastup violinskog virtuoza
Brojna rovinjska publika, ali i mnogi gosti koji za
Uskrs borave u gradu, okupljena u Crkvi Sv. Franje burnim je pljeskom
pozdravila dolazak na pozornicu poznatog violinskog virtuoza Stefana,
koji je uz odličnu i iznimno muzikalnu glasovirsku pratnju majke Lidije
Caenazzo maestralno izveo djela A. Schnittkea, Beethpvena, E. Ysayea,
Dvoraka i H. Wienawskog. Milenkovjchev nedjeljni nastup još je jednom
potvrdio da je nekadašnje čudo od djeteta preraslo u vrsnog i senzibilnog
glazbenika u službi svog instrumenta.
S obzirom na šarolikost repertoara te tehnički, ali i muzikalno zahtjevan odabir skladbi, može se reći da su izražajnost i lakoća iznošenja glazbenog materijala savršena intonacija uz vrlo galantan i otmjen scenski nastup samo neke od odlika Milenkovicheva očekivano besprijekornog nastupa, kakvog postižu samo veliki interpreti. Spontanost muziciranja otkriva nam emotivno zrelog glazbenika koji svojim instrumentom i svakim proživljenim tonom mami pozornost slušatelja.
Virtuoznost kao važan dio Milenkovichevog glazbenog bića nije stavljena u prvi plan, a ono što dodatno zadivljuje slušatelja je njegovanje tona i duboko uranjanje u partituru i kristalno jasno tumačenje svakog predstavljenog djela. Potrebno je još jednom spomenuti rafiniranu i uravnoteženu korepeticiju Udije Caenazzo. Temperament i nenametljivo surađivanje bez ijednog odsviranog tona koji ne bi bio na svome mjestu otkrila nam je zavidnog korepetitora.
Koncert je otvoren vrlo artikuliranom i ujednačenom izvedbom Suite im alten Stil (Suite u starom stilu). Ova skladba A. Schnittkea sastavljena je od niza kontrastirajućih stiliziranih plesnih stavaka (Pastorale, Ballet, Minuet, Fugue, Pantomime) oslanja se na francusku tradiciju što se posebno ogleda u stavcima Ballet i Pantomime. Zamišljena kao svojevrstan hommage baroknom stilu s pokojim ukusnim disonantnim umetkom, uz zbunjujuće simpatičan enigmatski kraj posljednjeg stavka (Pantomime), čini cjelinu koju je duo svojim muziciranjem vjerno prenio publici.
U nastavku je uslijedila Beethovenova Sonata op.12 u D-duru u stavcima
Allegro coii brio. Tema s varijacijama (Andante con moto) i Rondo (Allegro)
posvećena Antoniju Šalieriju, kao i ostale dvije sonate ovog opusa. Kroz
stavke se provlači izravan utjecaj Mozarta, a sonata je tumačena naglašavajući
upravo ovu vezu. Svježe, uz potrebnu dozu pathosa i posebnim njegovanjem
agogičkih i dinamičkih kontrasta.
Fraziranje dugog daha i kvaliteta proizvedenog tona Milenkovicheve
violine mogla se osjetiti i u tečnoj i emotivno nabijenoj Dvorakovoj
Romanzi op.1 u f-molu. U Sonati za violinu op. 27, br. 4 belgijskog violiniste
i skladatelja E. Yasayea; posvećenoj još jednom violinističkom virtuozu
F. Kreisleru, Milenkovich je kroz tri stavka (Allemande, Sarabande, Finale)
preuzeta iz suite znao izvesti tehnički besprijekorno.
Podcrtavajući tako karakter autora koji je maksimalno koristeći mogućnosti
instrumenta, kroz šest skladanih sonata za solo violinu, dao ogroman
doprinos modernoj tehnici sviranja a Milenkovicha smo još jednom mogli
prepoznati kao virtuozu iznimnih mogućnosti i apsolutno kontrolirane
i karakterne izvedbe. Ove odlike Milenkovicheva sviranja, nadopunjene
sjajno izraženom osobitošću slavenskog kolorita, prisutne su i u završnoj
Pobnesi op.4 H. Wtenawskog, još jednog skladatelja posvećenog pisanju
za vlastiti instrument.
Na poziv oduševljene publike kao dodatak je izvedena Čajkovskovljeva "Pjesma
bez riječi". Umjetnici su ispraćeni burnim pljeskom i ovacijama
oduševljenih posjetitelja koji su svojom brojnošću pokazali da kvalitetno
promišljenom koncertnom ponudom Rovinj i ubuduće može računati na veći
odaziv publike.
tekst: Domagoj Terzić, Glas Istre
